Džemat i imamet

Džemat i imamet

] Bosanski – Bosnian – بوسني [

Abdulaziz b. Merzuk et-Tarifi

Prijevod: Senad Muhić

Revizija:

Ersan Grahovac

2014 - 1435

﴿الجماعة والإمامة﴾

« باللغة البوسنية »

عبد العزيز بن مرزوق الطريفي

ترجمة: سناد موهيتش

مراجعة:

أرسان غراهوفاتس

2014 - 1435

Džemat i imamet

Obaveza je biti unutar zajednice muslimana, a zajednica muslimana ne postoji bez vođe.

Islamskom vladaru se pokorava sve dok je on pokoran Allahu, jer Uzvišeni veli: O vjernici pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predstavnicima. (En-Nisa, 59.)

Allahove riječi: vašim znače: muslimanskim predstavnicima.

Nije ispravno da nevjerik bude vođa muslimana, niti je prisega koja se dadne takvom ispravna. Takvom nije obavezna pokornost osim u stvarima od kojih zavise normalni međuljudski odnosi, dok je pokornost u onome što samo njemu odgovara zabranjena.

Ako vođa muslimana nije učen čovjek, onda će sebi za savjetnika u vjerskim pitanjima uzeti nekog učenjaka. Uzvišeni veli: Kada saznaju za nešto važno, a tiče se sigurnosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati. (En-Nisa, 83.) A nije moguće bez učenog čovjeka saznati nešto.

Nije se dozvoljeno boriti protiv islamskog vođe, niti je dozvoljeno ustati protiv njega, nego treba biti strpljiv ako nam nepravdu čini, sve dok ne iskaže nevjerstvo koje je jasno i oko kojeg nema razilaženja. ﷻ‬ Sahihu se od Ummu Seleme navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kazao: „Vama će upravljati vladari, neka njihova djela će bitI u skladu sa šerijatom, a neka neće, pa ko bude (riječima) ukazivao na njihova loša djela neće biti griješan, a ko bude njihova loša djela srcem prezirao biće sačuvan, ali onaj ko bude zadovoljan njihovim lošim djelima i u tome ih bude slijedio je griješnik. Upitali su ashabi: 'Da li da se protiv njih borimo?' Poslanik je kazao: 'Ne, sve dok namaz obavljaju.“[1]

Vođi muslimana se treba upućivati savjet koji je zasnovan na znanju i mudrosti, kako bi se zlo otklonilo ili ublažilo, a ne na način koji će izazvati srdžbu. ﷻ‬ Sahihu se prenosi hadis od Temima Ed-Darija da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Vjera je savjet! Rekoše: 'Savjet o kome, Božiji Poslaniče?' Reče: 'Savjet o Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, savjet vođama muslimana, i ostalom muslimanskom puku!'“[2]

Dakle, savjet vladarima ima prednost nad savjetom upućenim drugim muslimanima.

Učenjak ne treba da se udalji od onoga što ljude zanima i od onoga što je za njihovo dobro. Ako je skroman po pitanju sebe onda je to pohvalno, dok skromnost i povučenost od stvari koje ljude zanimaju nije pohvalna. Zato učenjak treba da bude na pomoći čovjeku kojem je učinjena nepravda, pa makar i sa jednim dirhemom, i treba da nahrani gladnog pa makar i sa jednom hurmom, jer učen čovjek posjeduje određenu vlast, i ukoliko se potrudi da popravi stanja ljudi to može dovesti i do popravljanja njihove vjere. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dizao glavu tragajući za dobrotama ovog svijeta, ali je i pored toga pomogao Beriri i drugima.